Konačno! Kombinacija.

1

Po prvi put puta u sportskopenjačkoj povijesti održava se natjecanje u kombinaciji.

Kaj je sad pak kombinacija?

Kombinacijsko natjecanje sastoji se od tri discipline – boulder, težinsko i brzinsko. Tijekom kombinacijskog natjecanja svi penjači i penjačice penju sve tri discipline i prema plasmanima pojedinačnih disciplina određuje se pobjednica ili pobjednik.

Čudno ili ne – to je nova (i jedina) olimpijska disciplina sportskog penjanja.

Kako smo proši. Više nego odlično. Imali smo čak četiri predstavnika – Janu Vrdoljak, Vandu Šimac, Lorenua Drenški i Bartola Šimunkovića svi u kategoriji cicibani. Pa krenimo se hvaliti – Lorena srebrna, Bartol brončani, Jana peta i Vanda osma.

Bilo nam je naporno i teško, nemamo kaj kriti, ali smo se super zabavili i bilo nam je super interesantno. Veselimo se 2019. i novoj sezoni.

Rezultati na RafoASU.

Penjački kamp Paklenica

Po prvi puta u povijesti našeg Kluba organiziran je penjački kamp za penjače i njihove roditelje.

Evo, konačno nakon što je Šime sredio stranicu i ja uhvatio malo vremena, stavljamo novosti iz života našeg malog Kluba.

Prošlog vikenda u NP Paklenica održan je penjački kamp. Svi polaznici su se po prvi puta upoznali s penjanjem na pravoj stijeni i kampiranjem. Kamp je bio pretrpan aktivnostima. Penjanje, podizanje šatora, priprema hrane (čitaj roštilj), posjet bunkerima, učenje o osnovama NP Paklenica te na kraju i kupanje.

Zadržimo se na penjanju, u subotu smo počeli lakše, ali penjali više – Winnie Pooh 3, Hello Kitty 3+, Kovalski 3+, Čokolino 4a, Zekoslav mrkva 4a, Svemirko 4a i te Miki Maus 5a. Nedjelja je prošla u ležernijoj atmosferi Marija 3+, Škorpion 4 i Auhe 5b. Uglavnom, vrlo uspješan vikend, pogotovo ukoliko spomenemo da smo mamu Ninu navukli na penjanje.

Naravno velike zahvale tati Miri i mami Vanji na pomoći te tati Iveku na strpljenju.

Durango nastupio u drugoj četvrtini Prvenstva Hrvatske – disciplina speed

Protekli vikend u Splitu održana je druga od četiri tekme Prvenstva Hrvatske u disciplini speed.

Bilo nas je petero i svi smo nastupali u kategoriji cicibanki i cicibana. Trudili smo se, uglavnom bili brži nego prošle godine, a i rezultati nisu izostali.

Najbolja (čitaj najbrža) naša penjačica bila je Jana Vrdoljak koja je osvojila brončanu medalju, četvrta je bila Lorena Drenški, dok su Tonka Šimić i Vanda Šimac osvojile dvanaesto i trinaesto mjesto. Čast naših cicibana branio je Bartol Šimunković koji je na kraju dana kada se slegla prašina bio odličan četvrti.

I na kraju, možemo biti i više nego zadovoljni i s nestrpljenjem čekati lead ponovo u Splitu, ponovo kod Marula.

Rezultati na SPK Marulianus.

iRCC 2018 Zagreb

Durangačice i durangači nastavljaju s impresivnim nastupima na iRCC 2018 tekmama

Proteklog vikenda održana je još jedna boulder tekma iRCC 2018. Ovog puta u našem “dvorištu” na Velesajmu u penjačkoj dvorani Fothia.

Nikad nismo u Zagrebu imali toliko natjecatelja – 259 penjačica i penjača iz sedam zemalja, Austrije, Bosne i Herceovine, Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Srbije. Broj natjecatelja i zemalja sudionica definitivno potvrđuje ono što smo prije mjesec dana vidjeli u Sloveniji, značaj ovog Kupa definitivno izlazi iz granica malog regionalnog natjecanja za mlađe kategorije.

Naše curke, Lorena Drenški, Vanda Šimac, Jana Vrdoljak i Ana Jurak te jedini muški predstavnik (ovaj puta) Bartol Šimunković nastupali su u kategoriji U10. Nastup je, kao i uvijek, bio i više nego uspješan. Konkurencija je bila još jača nego u Radovljici. Čak 35 natjecateljica i 17 natjecatelja u kategoriji U10 borili su se za medalje.

Nakon dugih 100 minuta penjanja semafor je pokazivao slijedeće, Lorena Drenški, 4. mjesto (T:6/7 Z:8/9), Jana Vrdoljak, 7. mjesto (T:6/11 Z:6/7), Ana Jurak, 18. mjesto (T:3/3 Z:5/5) i Vanda Šimac, 24. mjesto (T:3/4 Z:5/5). U muškoj konkurenciji Bartol Šimunković, 10. mjesto i više nego odličan s T:3/3 Z:6/6. Nažalost, gužva je bila PREvelika i nismo stigli ispenjati sve i pokazati sav naš potencijal. Sigurno nije pomoglo što nam je trener bio jedan od sudaca i nije nas mogao popratiti.

Sve u svemu SVAKA ČAST, svi natjecatelji ispenjali su ono što se “moralo”, a pokazali su i da mogu puuuunooo više. Rezerva je tu, talent i želja isto, ali još smo na početku i tek nas prave stvari čekaju.

Naravno, ničeg ne bi bilo da tu nisu uvijek spremne mame i ponosni tate. Hvala vam!!

Vidimo se za dva tjedna na istom mjestu na Prvenstvu Hrvatske u disciplini boulder.

Rezultati

iRCC Zagreb 2018

Odličan nastup Durangašica na iRCC u Radovljici

Proteklog vikenda u OŠ AT Linharta u Radovljici održana je prva tekma iRCC 2018. gdje su penjači i penjačice već tradicionalno odmjerili snage na boulderu.

Ovogodišnji tekma bila je i više nego dobro posjećena – 319 penjačica i penjača iz šest zemalja, Austrije, Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Srbije. Broj natjecatelja i zemalja sudionicama ukazuje na značaj ovog kupa koji polako izlazi iz granica malog regionalnog natjecanja za mlađe kategorije.

Naše curke, Lorena Drenški i Vanda Šimac, nastupile su u kategoriji U10 te su se između 25 penjačica borile za svoje mjesto pod suncem. Na kraju dana i više nego odličan uspjeh – dvije penjačice jedna medalja. Lorena Drenški (T 9/13 i Z 9/9) osvojila je brončanu medalju, a Vanda Šimac (T: 3/3 i Z: 4/4) zauzela je 21. mjesto. Rezultati i više nego odlični, iako cure vjeruju da su mogle i puno bolje, ciljevi su ispunjeni. Lorena je imala jedan mali “nesporazum” ruku i nogu što smo kasnije i riješili i nastavili pohod prema medaljama dok je Vandu, nažalost, u naletu osvajanja smjera broj 1. uhvatio grč u vratu što se kasnije odrazilo i na rezultat. Sve u svemu SVAKA ČAST CURKE!!!

U Radovljici se po prvi put nastupalo po novim pravilima bodovanja, broj osvojenih topova, broj osvojenih zona pa tek onda broj pokušaja za top i za zonu. Utjecaj je bio vrlo mali na rezultat, ali čini nam se puno pravedniji.

Još jednom hvala mamama i tatama na podršci i mlađoj braći na srdačnom navijanju za starije seke.

Vidimo se na Velesajmu, 25. ožujka, gdje se održava druga boulder tekma iRCC-a.

Rezultati na iRCC Radovljica 2018.

Durangači nastupili u “dalekom” Splitu

 

Durangači se vratili sa četiri medalje!!!

Tijekom proteklog vikenda cicibanke i cicibani Kluba nastupili i pošteno se borili do zadnjeg atoma snage kako bi obranili naše boje. Tonka Šimić, Lorena Drenški, Vanda Šimac, Jana Vrdoljak, Ana Jurak te Bartol Šimunković i Luka Madecki predstavili su naš Klub i polučili više nego odlične u disciplinama Lead i Speed.

Prvi dan na rasporedu bio je speed, nakon podužeg zagrijavanja, panike, nervoze, izgubljenih pogleda, sve se složilo čim smo primili startne grifove, štoperica jedva da se pokrenula, a naše cure i dečki već su bili na vrhu. Kad se prašina slegla i zbrojili rezultati, na ekranu je pisalo – Lorena Drenški srebro, Tonka Šimić 4., Jana Vrdoljak 5., Ana Jurak 7., i Vanda Šimac 9. za cicibanke te Luka Madecki 6. i Bartol Šimunković 7. za cicibane.

Drugi dan na rasporedu bio je lead. Danas smo već malo opušteniji. Prvi smjer svi topiramo, drugi završavamo sličnim uspjehom. Kaj sad?! Napeto! Rezultati nisu gotovi! Imao super finale. Tonka, Lorena, Bartol i Luka odlaze u neku crnu rupu iza stijene, mame u panici tate ponosne! Kreće super finale! Borba do zadnjeg atoma snage, prsti bole, ali srce govori idemo dalje idemo još, mogu više. Najglasniji smo! Durango! Durango! Malo nas je, ali se čujemo, cijeli Poljud se trese. Gotovo je! Opet smo odlični! Čekamo službene rezultate i – suze, veselje, ushićenje, vičemo mi, viču i roditelji!! Počinje proglašenje u leadu. Ana Jurak 13., Vanda Šimac 9., Jana Vrdoljak 8., Lorena Drenški 4. i Tonka Šimić bronca za cicibanke te Bartol Šimunković bronca i Luka Madecki srebro za cicibane!!!

To je to spremamo se za slijedeću sezonu, jer kaj smo zaključili –  MOŽEMO VIŠE I BOLJE jer mi smo DURANGAČI!!!

Rezultati se nalaze na www.rafoasu.com.

Zava

Proljetna penjačka škola

paklenica

Durangova proljetna sportsko penjačka škola je u punom jeku. Većina polaznika su članovi HPD Gorščića i HPD Kapela. Prošli vikend u Paklenici radili smo na penjačkim tehnikama osiguravanja, penjanja u vodstvu i prevezivanja. Pisao se i pismeni dio ispita. Čestitamo dijelu tečajaca koji su položili praktični dio ispita. Više na FB SPK Durango.

Post aprilili u Kotečniku

crna gad kotecnikJoš nasmiješeni od prvog aprila dan ranije, u subotu 2.4. smo se uputili za Celje. Točnije obližnji Kotečnik. Kao da su samo nas čekali, pa su zbog moto-krosa zatvorili komad ceste od Bregane do Brežica i putovanje je već na početku imala obrise prave avanture. Jeste li ikad prolazili ispod autoputa prašnjavom, razrovanom cestom? I pratili kombi lokalne registracije, jer on kao zna gdje treba ići? Nakon pogrešnog skretanja, vraćanja, jednog mostića i 10 minuta prašnjavog drndanja ipak smo se dokopali asfalta. Potom Krško, Zidani Most, Laško, Liboje i nakon dva sata eto nas pod Kotečnikom.

Prilaz je preko kmetije Tratnik nakon parkinga u obližnjoj pilani. Dobro se pripremite jer vas čeka 25-30 minuta hoda po teškom terenu. To je, naravno, samo do najbližeg sektora.

20160402_110120

I dok smo mi već bili spremni sunce se još nije probudilo. Stijena je ujutro bila hladna i nedruželjubiva. No, nismo se dali i osvajali smo smjer po smjer u sektoru B (Luska). Kako se i sunce počelo stidljivo pojavljivati osokolli smo se i na promjenu lokacije. A gdje drugo nego na Oltar?

Uzmite u obzir da je Kotečnik, barem prema broju smjerova (njih 349), najveće slovensko penjalište. Više možete naći na stranici plezanje.net. Iako sektori nisu jako daleko put od Luske do Oltara je strm i na trenutke vrlo, vrlo uzak. Nakon još 15-tak minuta smjestili smo se u podnožju još jedne prekrasne stijene.

oltar kotecnik

Kako je sunce već lijepo zagrijalo bilo je ugodno za penjati. I stijena je manje izlizana nego u češće posjećenoj Luski. No, kako smo i sami posvjedočili prvi proljetni posjeti penjalištima znaju biti opasni. Nekoliko puta smo izbjegavali kamenje koje je letjelo iz smjera. Zato kacige na glavu. Na povratku smo naravno proslavili dolazak proljeća u već spomenutoj kmetiji. Cijene vrlo pristupačne, a i njjima je bilo drago ponovno vidjeti penjače nakon zimske pauze.

Šime Jurlina

Jani osvaja Kanadu!

jani kanada

Čestitamo Jani! Nakon Hrvatske osvojila je i Kanadu. Evo vijesti koju prenosi Croatia youth climbing team:

Vijest Odlične vijesti nam stižu sa one strane Atlantika! Hrvatska reprezentativka Jani Zoraj je danas postala boulder prvakinja Kanade u youth B kategoriji!

Nakon što je prije dva tjedna postala prvakinja u British Columbiji, čime je izborila pravo nastupa na kanadskim nationalsima, Jani je uvjerljivo pobijedila i ovaj put.

Nema sumnje da se Jani odlično snašla u novoj sredini, te da trening pod palicom Christiana Corea (na fotografiji) daje prave rezultate!

Pratite Jani i na FB stranici Croatia youth climbing teama. FOTO: Croatia youth climbing team

Vela Draga i po zimi nam je draga

vela draga (10)

Lijepo vrijeme i (pra)bablje ljeto koje se odužilo (ko’ izbor mandatara) odlučili smo iskoristili za zadnji izlet u 2015. godini. Odabir lokacije pao je na Istru točnije Velu Dragu. Primarni razlog je bio to što je penjalište okrenuto prema jugu, jer ipak je bio kraj prosinca i svaka zraka sunca je bila dobro došla. Pa da počnemo sa par riječi o samoj lokaciji. Vela Draga je (dobro) stituirana na zapadnom dijelu parka prirode Učka. Točnije blizu istoimenog tunela te kako joj ime samo govori, to je veliki usjek (ili ti draga) nastao erozijom tla u istarskom kršu. Lokalitet obiluje geološkim fenomenima te navodno fosilima. No, kako se nitko od družine ne razumije pretjerano u te dvije stvari nam se činila samo kao jako lijepa lokacija. Do samog penjališta vodi put od uređenog parkinga kroz šumsku stazu na kojoj će te svako malo naletjeti na tablu koja objašnjava način formacije stijena te upućuje na neke posebnosti područja (nismo čitali bilo je rano jutro). Cijeli put nalikuje na muzej u prirodi. Prema vodiću postoji kraći i duži put do penjališta. Kontra mojih preferenca išli smo dužim putem jer kraći jednostavno nismo našli. Što se kasnije pokazalo kao dobra odluka. Put prikazan na info tablama vodi vas do vidikovca sa kojeg su pruža pogled na cijelu Velu Dragu te unutrašnjost Istre za što se isplatilo hodati desetak/petnaest minuta više. Samo spuštanje prema penjalištu je relativno lagano no treba paziti zbog siporina i kamenja koje se voli odranjati. Nošenje kacige je preporučljivo no ne i obavezno. Samo penjalište izgleda kao scenografija iz neke bajke s velikim kamenim stupovima koji se izdižu iz stijena vertikalno prema nebu. Stvarno djeluju primamljivo za penjanje. Od zanimljivosti bi izdvojili jedan 60m visoki smjer oznake 4 (nešto) koji se odrađuje u dva cuga. Na žalost nitko od nas nije bio opremljen i što je još važnije obučen (mislim na obuku ne odjeću i obuću) za takvo što. Tako da samo samo zavidjeli onima koji su penjali taj smjer. Naš prvi pothvat je bio smjer koji je u vodiču označen sa ocjenom 4 (nešto… ne pamtim) zvan “Bršljanov put”. Kako se pokazalo, vodič ne pokazuje rutu smjera baš najbolje. Smjer ide po bridu stupa no u jednom trenutku prestaju osiguranja tzv spitovi. Kako smo kasnije saznali spitovi za taj smjer se nastavljaju sa druge strane brida. Sam start je bio pomalo obeshrabrujuć ali ispostavilo se da sektor obiluje smjerovima koji su ocijenjeni težim ocjenama ali su puno ugodniji za penjanje (od Bršljanovog puta). Važno je napomenuti da je ovdje preporučljivo nositi kacigu. Jer iako je penjalište dosta “penjano” te smjerovi i oprema u njima dobro održavana još uvijek ima kamenja koje je labavo. Definitivno je penjalište za preporučiti, smjerova ima dosta i za svakog po nešto. Što je najvažnije štandovi se doimaju novima te nema prevezivanja. Uz malu opasku da su prvi spitovi ipak možda malo previsoko postavljeni. Samo penjalište ima dovoljno mjesta za svu potrebnu opremu i sigurno zihranje. Već spomenuta orijentacija prema jugu čini ga idealnim za hladnije periode godine. Ljeti (po čelopećini) ne znam dal’ bi bilo toliko ugodno iako ima dosta raslinja koje bi moglo pružati ugodnu sjenu. Sa zadnjim zarakama sunca samo se oprostili od penjališta te prateći lokalne penjače do parkinga se vratili kraćim putem. Koji je (usput budi rečeno) puno strmiji od onog kojim smo mi došli. To je razlog zašto ga nismo našli kad smo se spuštali je bio što su mjesto na kojem se spaja sa glavnom stazom kamuflirano. Vjerovatno iz sigurnosnih razloga da ne bi neki putnik namjernik (Čeh) pokušao proći tu rutu u japankama. Kad se podvuče crta, jako lijepo mjesto za penjanje, ali i za edukativnu šetnju čisto planinarski. Jedina zamjerka je tunelarina koja sa plaća u oba smjera, a skuplja je od relacije Zagreb – Karlovac.

Krešimir Radeljić