Štrikovi i štrikanje

Intro:

Jučer sam se u dvorani Fothia, kao i mnogo puta do sada, upravo pripremao za postavljanje jednog smjera u vodstvu. Moj penjački partner Šapica (ex Marin Šapit) i ja smo napravili sve po PS-u, dvostruko provjeravanje tj. mini check lista koju uvijek prođemo prije svakog uspona, a koja nas čuva od glupih pogrešaka kakvih u penjanju ne bi trebalo biti. Provjerili smo čvor kojim sam bio navezan na pojas, zatim način kako je uže umetnuto u njegov ATC, kako je ATC matičarem spojen na pojas i da li je isti zategnut tj matica zategnuta kako treba. Završno uvijek provjeravam sistem još i na način da uhvatim slobodni kraj užeta rukom istovremeno potežući naglo kraj užeta na kojem je navezan penjač. Tako simuliram slučaj pada, a zauzvrat još dobijem i eksperimentalni „dokaz“ da sistem funkcionira.

Sve pet. Osim što sam rukom na cca 1 metar udaljenosti od mog čvora napipao čudnovato stanjeni dio štrika. I nije prvi put da sam ga osjetio, već je neko vrijeme tamo samo ga ignoriram. Znate ono kad vam na ramenu stoji onaj lik s rogovima i vilama i potiho govori – „daj buraz, di ćemo sad kratit ovo već kratko 25- metarsko uže! Ili, ne daj Bože, investirat u novo! Pa znaš da nismo pri parama…“.

Zaplet:

Ovaj put je stanjeno (plosnato) mjesto bilo još tanje nego inače. Dovoljno da smo Šapica i ja proveli 5 minuta pipkajući ga i razmišljajući da li da krenem penjati ili ne. Kako je u dvorani bio i Dukši, pozvao sam ga kratko i zamolio da opipa uže. Njegova reakcija kojom je promptno signalizirao da uže u tom stanju više nije sigurno, učvrstila me u odluci da se razvežem.

Gdje se uže najčešće oštećuje:

Uže se pri sportskom penjanju najčešće oštećuje na prvih 3-4 m udaljenosti od krajeva užeta. Uzrok tome je konstantno navezivanje penjača na krajeve užeta, te još bitnije – uže na tom mjestu najviše trpi posljedice padova i pripadajućih dinamičkih sila, te trošenja od karabinera. Također, u sportskom penjanju pri tzv. projektiranju kada penjač pokušava popesti novi, teži smjer konstantno dolazi do onoga – „ok, našpanaj me sad da proučim ovaj detalj“. Pogađate – to se uvijek dešava na mjestu 1 do 1,5 metar od čvora kojim smo navezani tj. na distanci koja nam omogućuje da „istražimo“ dio smjera u potrazi za rješenjem. Tako je to mjesto na užetu (uže je pritom opterećeno težinom penjača) češće izloženo trošenju na karabineru.

Rješenje:

U ovakvoj situaciji postoje dva rješenja. Skratiti ili umiroviti uže. Većina nas se, prije svega motivirana besparicom ili barem manjkom novaca,  odlučuje na prvo rješenje. Naravno, zašto baciti cijelo uže radi jednog oštećenog mjesta?

Kako pravilno skratiti uže:

Postupak skraćivanja užeta bi trebao izgledati ovako. Prije svega, uže je potrebno skratiti na minimalno 30 cm od oštećenog mjesta (izvor – www.climbing.com/skill/cutting-a-rope). Time osiguravate da je preostali dio užeta koji ćete koristiti sasvim sigurno „zdrav“.

Na mjestu gdje ćete rezati čvrsto 3 do 4 puta zatejpajte (omotajte) penjačku traku tzv. tape (koristi se pri prevenciji ozljeda tetiva prstiju, op.a.). Pri tome se kolutovi tejpa sasvim malo preklapaju. Tape zategnuti što čvršće. Uže prerežite oštrim nožem (ne škarama!) kroz sredinu tejpa. Kad ste prorezali kroz cijelo uže, pomoću upaljača spalite (točnije rastalite) kraj užeta ( košuljicu i jezgru užeta).

I to je to – upravo ste uspješno skratili uže!

Napomene:

1. Sad imate kraće uže. Ako ste uže od 60 metara skratili na oba kraja za po 5 metara, sad imate uže od 50 m. Npr. kratki sportski smjer u Paklenici Over the Dub više ne možete penjati s tim užetom jer je prekratko. Računajte sa tim i ne zaboravite da imate kraće uže.

2. Ako ste uže skratili samo na jednom kraju, oznaka sredine (najčešće crne boje) više ne pokazuje sredinu. Pazite kod absajla i sl. Ili označite posebnim flomasterom novu sredinu (pazi poseban za označavanje užeta, jer neki flomasteri su agresivni i oštećuju uže!).

Zaključak:

Definitivno redovno provjeravajte svoje uže. Posebno ako puno smjerova projektirate u potrazi za novim ocjenama koje želite popesti. Posebno ako puno padate (što je sasvim ok), ali određena mjesta na užetu pojačano trpe trošenje. Kod provjere užeta pazite na stanjena mjesta, kvrge, zadebljanja, oštećenja košuljice i sl. Sve su to znakovi povećanog opreza i signal za skraćivanje ili penziju koje je vaše uže očito zaslužilo. Također penjite na oba kraja užeta kako bi se uže ravnomjerno rastezalo. Ne forsirajte jedan kraj jer vam se neda premotavati.

Epilog:

Svako zlo za neko dobro. Ovo svoje iskustvo podijelio sam odmah sa nekoliko svojih ovogodišnjih i prošlogodišnjih tečajaca koji su također bili u dvorani. Pokazao sam im problematično mjesto i dao im da isto opipaju i usporede sa ostatkom užeta kako bi im bila jasna razlika lošeg i dobrog djela užeta. Kako uže tako i tako moram kratiti, skraćeni neipravni kraj definitivno planiram zadržati kao primjer za nadolazeće generacije polaznika sportsko penjačke škole.

I da, često je zbog vlastite subjektivnosti potrebno drugo mišljenje nekog od iskusnih i razumnih kolega penjača. Jel onaj lik koji mi sjedi na ramenu sa vilama i rogovima i dalje šapće – „Daj buraz, ma dobro je uže. Ne treba niš skraćivati niti novo uže kupovat.“ J

Text by:

Nenad Jović

Instruktor sportskog penjanja