Kalnik 5.4.2014.

[slideshow_deploy id=’1016’]

Kalnička subota za Durango. Instruktori i asistenti okupili su se na radnom izletu uoči početka Škole penjanja. Vrijeme nije obećavalo, ali jutro smo iskoristili za zadnje pripreme uoči nadolazećeg tečaja. Iako je kišica neprestano rominjala Nenad je bio beskompromisan u stalnom prognoziranju kako ćemo danas ipak penjati. Tako i bi.

Oko podneva smo krenuli iz planinarskog doma Kalnik prema penjalištu. Stari grad dočekao nas je usamljen, ali suh. Nigdje nikoga osim nas i ponekog planinara. Penjalo se među ostalim Trnoružicu (4b), Ramba (5a), Kratki (4b), Kalničku (4b), Bezimeni (5c). Bilo je smijeha i plača. Ipak je to većini bio prvi izlazak iz dvorane ove godine. Treba se na stijenu priviknuti, pogotovo kršljivu kalničku. Trnoružica na pola ima detalj u prevjesu (digni lijevu nogu), ali najgori dio je štand koji je u rupi. Paziti pri ukopčavanju jer se poslije prolazi ispod štanda pa da se štrik ne križa. Kratki je malo dorađen, na pola smjera su brusilicom dodane ‘stepenice’ da se lakše prođe. I opet nije baš da ga se može prehodat. Rambo me izmučio, ali štaš kad te razmazi dvorana. Na stijeni je samo jedna boja – siva.

Sati su proletjeli brzinski i kad su neki već potražili okrepu u domu vratila nam se i kiša. Jedan pljusak nam je pomogao da se na brzinu popakiramo, skinemo opremu (Neno majstore!) i sklonimo na suho. Uslijedilo je kratko druženje i povratak u Zagreb. Sve u svemu puno više od očekivanja, pogotovo zbog loše vremenske prognoze. Kad opet idemo?

Šime Jurlina