Karin? Šta reci – relativno teško penjalište, sektor Cassin gdje smo penjali ima smjer najlakše ocjene 5c, ali nažalost, jedan ružan 5c. Posebno nakon što je Pere malo i promijenio smjer blizu sidrišta, što me odmah vodi i opasnoj strani penjališta Karin. Desilo nam se da smo mogli biti u velikim problemima. Da je Hrvoje, koji je osiguravao Peru, stajao na mjestu malo dalje od stijene, moj subjektivni dojam Karina bi bio sigurno drugačiji. Naime, pri penjanju, Peri se odlomio dobar dio stijene. Od Hrvoja (pol metra max) je prošlo par komada kamenja solidne veličine (dovoljne da budu opasne po život). Imali smo  sreće što je Pere uspio gore zadržati najveći kamen, te smo nakon postavljanja na sigurno mjesto i pomicanja užeta na sigurnu poziciju za daljnje osiguravanje, zadivljeno gledali kako kamen veličine manje automobilske gume Pere baca dalje od nas i od smjera Zaključak, Karin je definitivno penjalište gdje treba paziti na kompaktnost stijene, uvijek isprobati pa se tek onda oslanjati na hvatište. I naravno uvijek koristiti kacigu.

Što se tiče mojeg dojma Karina – ostao mi je nedovršeni 6a i stvarno bi se volio vratiti tamo (već se vrte razni planovi i kombinacije u glavi). Ponajviše zbog smjerova Totem (6b) te Cochise (7a) kojeg su penjali Pere i Hrvoje. Volim prevjesne smjerove kojih na penjalištu Karin ima više nego dovoljno te mi je samo zbog toga atraktivno penjalište. Postoji i negativna strana – nedostaje dosta sidrišta. Spitovi postoje i u nekim ima bežanaca, ali ovdje se obavezno penje s paničarom na sebi kako bi po potrebi mogli obaviti i prevezivanje na sidrištu.

Marko Šeler