Nova centralna smjer

Velika Baba, Nova centralna 700 m, IV+Članovi  i vodiči stanice Zagreb, Tomislav Jakopec (AO Željezničar) i Nenad Jović (SPK Durango, AO Željezničar) su sredinom rujna penjali Novu centralnu smer, smjer dug 700 m, težine IV+ po UIAA ljestvici, koji izlazi na 2127 m visoku Veliku Babu, jedan od vrhova Kamniških Alpi.

Spomenuta naveza je za cilj imala odraditi ovaj dugački uspon radi održavanje penjačke spremnosti, kao svojevrsnu pripremu za planirane zimske uspone, radi usklade određenih penjačkih procedura koje se koriste na alpinističkim i sportsko – penjačkim školama, te naravno i radi vlastitog užitka.

Kako je smjer popularan i za očekivati je da u dane vikenda u njemu bude više naveza, posebno slovenskih alpinista, za sigurno penjanje preporučljivo je odvojiti dan godišnjeg odmora. Večer prije naveza se autom odvezla put Zgornjeg Jezerskog, do krajnje točke odakle kreće isključivo planinarska staza.  Ustajanje u 5h, pola sata kasnije pokret u smjeru Velike Babe. Dobro markirani i nezahtjevan pristup od cca 1,5h vodi pod smjer kojeg označava markacija (veliki žuti krug). Do ploča je lako bilo odsolirati prvu dužinu (II-III po UIAA) , nakon toga kreće penjanje u navezu. Korištenjem dugačkog 70 m penjačkog užeta, vodiči su nekoliko dužina uspjeli povući u jednom „cugu“.

Tako je ispalo, kako to u Alpama zna biti, da je jučerašnja vremenska prognoza ispala netočna, pa je cijeli dan bio oblačan i hladan. Brzoputujući oblaci su svako malo u potpunosti zatvarali vidljivost, stijena je bila hladna, a temperatura zraka oko 10 stupnjeva. To je penjače motiviralo  da se brzo kreću, pa je penjanje bilo efikasno čak i na potpuno mokrim mjestima. Penjalo se sigurno poštujući sve sigurnosne procedure, a vodiči su objektivno i smireno donosili odluke kada je za to bilo potrebe. U nekoliko situacija poradi vježbe simulirano je vođenje klijenata u ovakvom tipu alpske stijene i datim vremenskim uvjetima.

Ovdje smo dužni dati upozorenje za sve one koji možda planiraju uhvatiti zadnji vlak za penjanje suhe stijene u Alpama – kako je u proteklom razdoblju bilo dosta kiše, sa okolnih stijena i ispod njih poprilično curi, čak su i velike kose ploče mjestimično skroz mokre. To čini dodatnu otegotnu okolnost pri penjanju obzirom da je smjer mjestimično rijetko osigurana, a po pločama se pri penjanju mora dosta oslanjati na trenje. Ocjenu smjera od IV+ u takvim uvjetima treba korigirati barem na V ili V+, pa ako je nekome nazivna ocjena smjera maksimum ugodnosti preporuka je da dobro razmisli ili da se pobrine da ga u takav smjer vodi iskusan i penjački kvalitetan vodič.

Nakon izlaza iz smjera potrebno je nastaviti  do vrha tj. do planinarske staze koja nakon cca 4h silaska (uračunatih 30 min odmora za okrijepu) vodi ponovno do auta. Sve u svemu vodiči su poduzeli kvalitetan alpski pohod i odradili lijepu kondicijsku turu u Alpama.

Redakcija SPK Durango

Durango DWS 2014.

cropped-nenad-jovic-dws1.jpg

Durango (i Željo) DWS 2014…

Ovo je pomalo zakašnjeli report sa predobrog DWS izleta kojeg smo 17.8.2014. poduzeli na nepoznatoj lokaciji. Vesela ekipa Durangovaca sa Željezničarskim prijateljima (Marko, Nikola, Sanda, a Nenad je i tam i tu) već je rano nedjeljno jutro počela veselim trosatnim putovanjem na drvenom brodu. Brod samo za nas, sunčan vjetroviti dan i razigrana ekipa nagovještala je da će dan biti ispunjen dobrim penjanjem i još boljim društvom.

Južne, strme strane srednjedalmatinskih otoka i hridi pružale su više nego dobru zaštitu od vjetra u prvom djelu dana. Penjači su se veselo pobacali sa broda i navalili na stijene. Mrak je to kod DWS-a, nemaš nikakve opreme, slobodan si ko ptica, a sve što penješ je prvenstveni smjer. Penjalo se odlično, a bilo je težinski i zehtjevnijih uspona. Nakon otprilike sat vremena dislocirali smo se na jedan južniji otok, te tamo penjali po prevjesima, sigama, pukotinama … Predobroooo

U drugom djelu dana počeo nas je lupati snažniji maestral, pa smo se povukli među otoke i napravili jedan kupanac oko broda. Tek je tu nadmetanje muškog djela ekipe kulminiralo. Penjalo se na krmu, s boka i na provu broda. Kada su mišići popustili, muški su se okušavali u ronjenju i skokovima sa broda, dok se ženski dio ekipe kupao, sunčao i smijao bedastoćama inače zrelih ljudi. Ko da smo na dobrom maturalcu 🙂

Posebno nas veseli da su se Durangovcima ovaj put pridružili naši penjački prijatelji iz Želje, a dobar dio najboljih DWS uspona pripada upravo njima. Koliko čujem, predbilježili su se i za sljedeću godinu 🙂

Vidimo se, a pogledajte slikice na FB za više dojmova kak je to izgledalo na ovogodišnjem DWS-u…

Stay tuned,

Report by Nenad

When in Ćepić woch yor roup end yor g’rlfrend! 04.08.2014.

Čepić (7)Čepić, seoce na sjeveru Istre, blizu Buja, s penjalištem u klancu na kraju sela (da… gdje zorom dođeš, a odeš s noći). Obzirom da se nalazi u uskom prolazu penjalište je veći dio dana u hladu, dakle vrlo pogodno za ljetno penjanje. S druge strane pokisli dijelovi stijene ostaju dulje vlažni što može onemogućiti penjanje dijela smjerova. Odlučili smo se na popodnevni izlet, što je ok, ali čim se sunce krene spuštati pojavljuju se obadi i drugi kukci zbog vlage u okolici stijene, pa je vjerojatno prijepodne bolji izbor.

Penjali smo nekoliko četvorki i petica, jako lijepo i ugodno za penjanje, vrlo sigurno pospitano – baš za guštanje. Stijena čvrsta i kvalitetna, na ponekim smjerovima se vjeruje u trenje između penjačica i gazišta. Na nekim smjerovima nema štanda pa je potrebno provjeriti prije uspona.

U blizini nema nikakve logistike, osim šume i livade, tako da treba ponesti sa sobom vode i hrane – ja osobno volim napolitanke, klasične, čokoladne.

I ključna informacija za kraj – za one koji još uvijek misle da su krave lila boje ovo je idealno mjesto da se upoznaju s ovom plemenitom životinjom jer kroz klanac kravice prolaze na pašu, same, bez pratnje. Putem znaju biti malo nervozne, a vole malo prožvakati majice, užeta i što im se već nađe na putu, pa zato, WHEN IN ČEPIĆ…

Više fotki ovdje.

Pozdravljaju vas Ines, Tanja, Marko i Siniša

DWS Plaža Stupova, Zagore (pokraj Brseča)

DWS Stupova
DWS Stupova

Selo Zagore – neke od najljepših uspomena iz djetinjstva vežem uz vrijeme provedeno u Istri. Kao klinac, nikada se nisam pitao kako bi bilo penjati okolne stijene na plaži Stupovi, do koje se dolazi pješke cca 30 min nizbrdo po kozjoj stazi. Sada kada nas je dvoje došlo u posjetu mojoj rodbini i oboje smo penjači, šta će se drugo desiti nego DWS.

Plaža Stupova je dobila ime po stupu koji se nalazi uz ulaz u uvalu. Točnije je upisan u penjačkom vodiču za Hrvatsku pod penjalištem Brseč – Belićev stup.Treba dobro odabrati komad stijene gdje se penje. Većina stijene je okrenuta prema zimskim udarima juga tako da je velika većina oštra stijena na koju se izuzetno lagano porezati, što su neki od nas i osjetili na vlastitoj koži. Unatoč tome, našli smo jedan predivan dio stijene koji je prikazan i na slikama. Ulaz na ploči, pa red previsa pa red traverse. Ukratko – ima svega i ponešto za svakoga.

Za sve koji su tamo u prolazu, stojim na raspolaganju za sav info. Plaža je takva da se uzimaju namirnice i voda za cijeli dan jer uzbrdo treba cca 45 min do sela i to se ide kada sunce zalazi iz brda.

Zaključak – Istra ima jako puno lokacija pogodnih za DWS, dok je ovdje pogodno i za guštanje cijeli dan. Fino nam je! 🙂

Info o samome Brseču i ponešto o selu Zagore ovdje:

http://www.tz-moscenicka.hr/view.asp?idp=17&c=16&c5=

Ines Lacić i Marko Šeler

Rovinj – penjalište za 5b, 01.08.2014.

rovinj_cropPenjalište u Rovinju nalazi se u sklopu park šume na mjestu gdje je nekada bio kamenolom. Ima puno lakših smjerova, podsjećaju malo na dvoranu jer nema pukotina u stijeni, a nema niti klasičnih tramvajaca, već se sastoji od puno stepenica po kojima uglavnom treba penjati nogama i držati ravnotežu. Smjerovi su dobrim dijelom i malo položeni što kompenzira činjenicu da fali dobrih hvatova za ruke, ali iziskuje malo prilagodbe. Dobro su opremljeni, a većinom se treba prevezivati na štandovima.

Blizina mora i lagani pristup velika je prednost ovog penjališta, a također i činjenica da ima sektore koji gledaju na različite strane svijeta; do nekih 13:00 mogli smo bez problema penjati u hladu s pogledom na more.

Što se tiče težina, ima jako puno četvorki i petica, probali smo i koju šesticu da vidimo kakav je osjećaj. Ocjene su po nama realne, iako postoje neke petice koje se čine dosta teške – na primjer 5b smjer u kojem je potrebno skočiti sa male police cca pola metra u zrak i prstima se primiti za drugu pa se dizati na ruke i ne znam još nešto … malo ludo!

U blizini ima kafić, plaža, WC i kompleks hotela s 5 zvjezdica (možda ne najpovoljnija varijanta za smještaj).Od parkinga (iza hotela Eden) do stijene cca 10 minuta hoda kroz šumu.

Pozdravljaju vas Tanja, Vilim i Siniša!

Tetka Strinka iliti Ponte Porton 28.07.2014.

pp cropPonte Porton (spominje se i kao Most na Mirni), cestovno je raskrižje 12 km jugoistočno od Buja u središnjoj Istri. Most je vjerojatno, tako piše na Internetima, postojao već u rimsko doba, kad je preko Mirne prelazila Flavijevska cesta. U srednjem i ranom novom vijeku cesta je izgubila važnost, ali je Ponte Porton bio krajnja točka do koje su uzvodno Mirnom dopirali veći brodovi.

Na tom mjestu, nedaleko istoimenog (zatvorenog) restorana, otprilike 500 m po makadamskoj cesti, nalazi se uređena stijena za sportsko penjanje. Upozoravamo da treba malo pažljivije tražiti jer je penjalište, iako odmah uz cestu, skriveno redom drveća i raslinja. Smjerovi su dobro opremljeni, tako kaže i u vodiču, ali to ne znači da na nekim smjerovima ne treba biti spreman na prevezivanje. Spitovi i štandovi djeluju novo i kvalitetno, ali raslinje na stijeni i oko nje nije baš održavano pa malo smeta prilikom penjanja – s druge strane dobar je hlad u podnožju stijene. Na penjalištu nema nikakve „logistike“, ali autom se može lako doći do neke pumpe ili OPG-a.

Težine smjerova su u rasponu od par četvorki, puno petica, šestica (dalje nismo gledali)… većinom smo penjali petice koje su vrlo izvedive i zanimljive te jako dobre za stjecanje iskustva u penjanju na lokaciji koja je malo zapuštena i nije mainstream što je jedan dodatni faktor u cijeloj priči.

Važno za napomenuti… na dosta smjerova prvi spit je neobično visoko od zemlje, vjerojatno zato što je prvi dio lakši za penjanje, ali nije ugodno… naišli smo na neke komade stijene koji se miču (stijene se ne bi trebale micati) pa treba malo paziti… ukoliko uočite veliki grm začinskog bilja nasred smjera treba ga nastojati zaobići (lijevo ili desno), a nikako ne zabiti glavu u njega (ravno) – govorim iz osobnog iskustva, ukusno je, ali nije neka fora…

Penjalište za preporuku… nadamo se da će biti zainteresiranih za eventualni ciljani izlet na dan – dva u malo većem broju. Više fotografija ovdje.

Pozdravljaju vas Martina, Tanja, Vilim i Siniša!

Omiš – Planovo i Babina bara

omis 2014

Nije bio moj dan za penjanje, glava u nekim drugim filmovima, ali stvarno mi je drago da sam otišao. Smjerovi odlični, sve lijepo osigurano, kvalitetu stijene bi usporedio s Paklenicom s dodatkom penjanja na trenje kao na Kalniku. Smjerovi su svi većinom relativno dugi, od 10+ m do 33 m, svih raspona ocjena tako da svatko može naći u Omišu nešto za sebe. Tijekom ljetnih mjeseci stijena je većinom na suncu, ali kako i druge, nas to također nije jučer spriječilo da se bacimo u borbu s smjerovima. Sektor Babina bara se nalazi tik uz rijeku Cetinu tako da se pruža lijep pogled s sidrišta na kanjon rijeke Cetine.

Zaključak: definitivno posijetiti penjalište Omiš čak i ako vam nije u blizini. Više fotografija ovdje.

Marko Šeler

Jezero Zmajevo Oko, Rogoznica – DWS

Zmajevo okoNevjerovatno je što sve može ponuditi ova naša banana država. Krški fenomen Jadrana, predivno jezero, malo mutno more, ali na trenutke hladno, na trenutke toplo, nešto posve drugačije.

Više infa o samom jezeru ovdje.

Što se tiče samog DWS – ovdje se može odraditi nevjerovatno dobar trening. Penjali smo jedno sat, dva, praktički ne izlazili iz vode osim penjanja i stvarno se poslije osjeća svaki mišić u tijelu, što od penjanja, što od plivanja. Najgori dio, kao i kod svakog DWS-a je izlazak iz mora na stijenu. Nakon što se to uspije, Zmajevo Oko ima stvarno svega za ponuditi. Rekao bi da po ocjenama (moji subjektivni dojam) ima svega, od 4a pa sve do vjerovatno čak i pokoje osmice. Stijena je na nekim mjestima krhka tako da je preporučljivo biti oprezan pri izboru hvatišta.

Ukratko, ako ste negdje u blizini, imate želju da malo začinite svoje penjačke aktivnosti, preporučam jezero Zmajevo Oko za jedan odličan i drugačiji trening. Više fotografija ovdje.

Marko Šeler