iRCC 2018 Zagreb

Durangačice i durangači nastavljaju s impresivnim nastupima na iRCC 2018 tekmama

Proteklog vikenda održana je još jedna boulder tekma iRCC 2018. Ovog puta u našem “dvorištu” na Velesajmu u penjačkoj dvorani Fothia.

Nikad nismo u Zagrebu imali toliko natjecatelja – 259 penjačica i penjača iz sedam zemalja, Austrije, Bosne i Herceovine, Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Srbije. Broj natjecatelja i zemalja sudionica definitivno potvrđuje ono što smo prije mjesec dana vidjeli u Sloveniji, značaj ovog Kupa definitivno izlazi iz granica malog regionalnog natjecanja za mlađe kategorije.

Naše curke, Lorena Drenški, Vanda Šimac, Jana Vrdoljak i Ana Jurak te jedini muški predstavnik (ovaj puta) Bartol Šimunković nastupali su u kategoriji U10. Nastup je, kao i uvijek, bio i više nego uspješan. Konkurencija je bila još jača nego u Radovljici. Čak 35 natjecateljica i 17 natjecatelja u kategoriji U10 borili su se za medalje.

Nakon dugih 100 minuta penjanja semafor je pokazivao slijedeće, Lorena Drenški, 4. mjesto (T:6/7 Z:8/9), Jana Vrdoljak, 7. mjesto (T:6/11 Z:6/7), Ana Jurak, 18. mjesto (T:3/3 Z:5/5) i Vanda Šimac, 24. mjesto (T:3/4 Z:5/5). U muškoj konkurenciji Bartol Šimunković, 10. mjesto i više nego odličan s T:3/3 Z:6/6. Nažalost, gužva je bila PREvelika i nismo stigli ispenjati sve i pokazati sav naš potencijal. Sigurno nije pomoglo što nam je trener bio jedan od sudaca i nije nas mogao popratiti.

Sve u svemu SVAKA ČAST, svi natjecatelji ispenjali su ono što se “moralo”, a pokazali su i da mogu puuuunooo više. Rezerva je tu, talent i želja isto, ali još smo na početku i tek nas prave stvari čekaju.

Naravno, ničeg ne bi bilo da tu nisu uvijek spremne mame i ponosni tate. Hvala vam!!

Vidimo se za dva tjedna na istom mjestu na Prvenstvu Hrvatske u disciplini boulder.

Rezultati

iRCC Zagreb 2018

Armeško 04.06.2015.

[slideshow_deploy id=’2504’]

Tijelovo smo iskoristili za izlet u obližnje slovensko mjestašce Armeško. Malo penjalište, ali lijepo uređeno s klupicama, stolovima i stepenicama. Od parkirališta je 10 minuta strmom šumskom stazom do stijene. Penjali smo u sektoru A/II gdje se nalazi 17 smjerova. Penjalište je pogodno za početnike jer je polovica smjerova ocjena 4a do 4c. Taj smo dio odradili tijekom jutra, a potom smo se povukli u hlad u teže smjerove. Gargamel (5c) ima detalj odmah na ulazu, a nakon drugog kompleta je dvije ocjene lakši. Odpisani (5b) je tvrdi 5b cijelom dužinom, ima prevjes i statični detalj u gornjem dijelu. Smotana (6a) je, kako bi Ines i ja rekli, dva prsta-jedan prst. U gornjem dijelu rupice zahtijevaju snažne prste, a lijepih mjesta za noge je malo. Nakon cijelog dana penjanja, svladao nas je umor. Prije povratka uz Zagreb osvježili smo se u Krškom, u Rock Biker bar cafeu uz rijeku Savu.

Baška, otok Krk

baska

Baška, jer je blizu i super! Nadobudni Durangovci su odlučili iskoristiti lijepi vikend, pa smo se zaputili na najbliže morsko penjalište na otoku Krku, tj. penjati u Baškoj. Odabrali smo penjalište Portafortuna, koje se nalazi par minuta vožnje od mjesta Draga Bašćanska. Do samog sektora ima dvadesetak minuta laganog hoda, a ono što nas je dočekalo na cilju je pregršt održavanih smjerova, stijena u hladu u popodnevnim satima te fenomenalan pogled sa štandova na stijene, zelenilo i more. Zanimljivost koju je čuo autor ovog teksta je da su planinarske staze (markacije) i penjališta oko Baške zapravo uredili i održavaju Česi koji su veliki zaljubljenici u ovaj dio otoka. Iako je bio početak svibnja (penjali smo vikend 9-10.5.), neki su se okupali, a dogovorili smo i skorašnji povratak i uživanje u višednevnom penjanju.

Valentin Rošić

When in Ćepić woch yor roup end yor g’rlfrend! 04.08.2014.

Čepić (7)Čepić, seoce na sjeveru Istre, blizu Buja, s penjalištem u klancu na kraju sela (da… gdje zorom dođeš, a odeš s noći). Obzirom da se nalazi u uskom prolazu penjalište je veći dio dana u hladu, dakle vrlo pogodno za ljetno penjanje. S druge strane pokisli dijelovi stijene ostaju dulje vlažni što može onemogućiti penjanje dijela smjerova. Odlučili smo se na popodnevni izlet, što je ok, ali čim se sunce krene spuštati pojavljuju se obadi i drugi kukci zbog vlage u okolici stijene, pa je vjerojatno prijepodne bolji izbor.

Penjali smo nekoliko četvorki i petica, jako lijepo i ugodno za penjanje, vrlo sigurno pospitano – baš za guštanje. Stijena čvrsta i kvalitetna, na ponekim smjerovima se vjeruje u trenje između penjačica i gazišta. Na nekim smjerovima nema štanda pa je potrebno provjeriti prije uspona.

U blizini nema nikakve logistike, osim šume i livade, tako da treba ponesti sa sobom vode i hrane – ja osobno volim napolitanke, klasične, čokoladne.

I ključna informacija za kraj – za one koji još uvijek misle da su krave lila boje ovo je idealno mjesto da se upoznaju s ovom plemenitom životinjom jer kroz klanac kravice prolaze na pašu, same, bez pratnje. Putem znaju biti malo nervozne, a vole malo prožvakati majice, užeta i što im se već nađe na putu, pa zato, WHEN IN ČEPIĆ…

Više fotki ovdje.

Pozdravljaju vas Ines, Tanja, Marko i Siniša

DWS Plaža Stupova, Zagore (pokraj Brseča)

DWS Stupova
DWS Stupova

Selo Zagore – neke od najljepših uspomena iz djetinjstva vežem uz vrijeme provedeno u Istri. Kao klinac, nikada se nisam pitao kako bi bilo penjati okolne stijene na plaži Stupovi, do koje se dolazi pješke cca 30 min nizbrdo po kozjoj stazi. Sada kada nas je dvoje došlo u posjetu mojoj rodbini i oboje smo penjači, šta će se drugo desiti nego DWS.

Plaža Stupova je dobila ime po stupu koji se nalazi uz ulaz u uvalu. Točnije je upisan u penjačkom vodiču za Hrvatsku pod penjalištem Brseč – Belićev stup.Treba dobro odabrati komad stijene gdje se penje. Većina stijene je okrenuta prema zimskim udarima juga tako da je velika većina oštra stijena na koju se izuzetno lagano porezati, što su neki od nas i osjetili na vlastitoj koži. Unatoč tome, našli smo jedan predivan dio stijene koji je prikazan i na slikama. Ulaz na ploči, pa red previsa pa red traverse. Ukratko – ima svega i ponešto za svakoga.

Za sve koji su tamo u prolazu, stojim na raspolaganju za sav info. Plaža je takva da se uzimaju namirnice i voda za cijeli dan jer uzbrdo treba cca 45 min do sela i to se ide kada sunce zalazi iz brda.

Zaključak – Istra ima jako puno lokacija pogodnih za DWS, dok je ovdje pogodno i za guštanje cijeli dan. Fino nam je! 🙂

Info o samome Brseču i ponešto o selu Zagore ovdje:

http://www.tz-moscenicka.hr/view.asp?idp=17&c=16&c5=

Ines Lacić i Marko Šeler

Rovinj – penjalište za 5b, 01.08.2014.

rovinj_cropPenjalište u Rovinju nalazi se u sklopu park šume na mjestu gdje je nekada bio kamenolom. Ima puno lakših smjerova, podsjećaju malo na dvoranu jer nema pukotina u stijeni, a nema niti klasičnih tramvajaca, već se sastoji od puno stepenica po kojima uglavnom treba penjati nogama i držati ravnotežu. Smjerovi su dobrim dijelom i malo položeni što kompenzira činjenicu da fali dobrih hvatova za ruke, ali iziskuje malo prilagodbe. Dobro su opremljeni, a većinom se treba prevezivati na štandovima.

Blizina mora i lagani pristup velika je prednost ovog penjališta, a također i činjenica da ima sektore koji gledaju na različite strane svijeta; do nekih 13:00 mogli smo bez problema penjati u hladu s pogledom na more.

Što se tiče težina, ima jako puno četvorki i petica, probali smo i koju šesticu da vidimo kakav je osjećaj. Ocjene su po nama realne, iako postoje neke petice koje se čine dosta teške – na primjer 5b smjer u kojem je potrebno skočiti sa male police cca pola metra u zrak i prstima se primiti za drugu pa se dizati na ruke i ne znam još nešto … malo ludo!

U blizini ima kafić, plaža, WC i kompleks hotela s 5 zvjezdica (možda ne najpovoljnija varijanta za smještaj).Od parkinga (iza hotela Eden) do stijene cca 10 minuta hoda kroz šumu.

Pozdravljaju vas Tanja, Vilim i Siniša!

Tetka Strinka iliti Ponte Porton 28.07.2014.

pp cropPonte Porton (spominje se i kao Most na Mirni), cestovno je raskrižje 12 km jugoistočno od Buja u središnjoj Istri. Most je vjerojatno, tako piše na Internetima, postojao već u rimsko doba, kad je preko Mirne prelazila Flavijevska cesta. U srednjem i ranom novom vijeku cesta je izgubila važnost, ali je Ponte Porton bio krajnja točka do koje su uzvodno Mirnom dopirali veći brodovi.

Na tom mjestu, nedaleko istoimenog (zatvorenog) restorana, otprilike 500 m po makadamskoj cesti, nalazi se uređena stijena za sportsko penjanje. Upozoravamo da treba malo pažljivije tražiti jer je penjalište, iako odmah uz cestu, skriveno redom drveća i raslinja. Smjerovi su dobro opremljeni, tako kaže i u vodiču, ali to ne znači da na nekim smjerovima ne treba biti spreman na prevezivanje. Spitovi i štandovi djeluju novo i kvalitetno, ali raslinje na stijeni i oko nje nije baš održavano pa malo smeta prilikom penjanja – s druge strane dobar je hlad u podnožju stijene. Na penjalištu nema nikakve „logistike“, ali autom se može lako doći do neke pumpe ili OPG-a.

Težine smjerova su u rasponu od par četvorki, puno petica, šestica (dalje nismo gledali)… većinom smo penjali petice koje su vrlo izvedive i zanimljive te jako dobre za stjecanje iskustva u penjanju na lokaciji koja je malo zapuštena i nije mainstream što je jedan dodatni faktor u cijeloj priči.

Važno za napomenuti… na dosta smjerova prvi spit je neobično visoko od zemlje, vjerojatno zato što je prvi dio lakši za penjanje, ali nije ugodno… naišli smo na neke komade stijene koji se miču (stijene se ne bi trebale micati) pa treba malo paziti… ukoliko uočite veliki grm začinskog bilja nasred smjera treba ga nastojati zaobići (lijevo ili desno), a nikako ne zabiti glavu u njega (ravno) – govorim iz osobnog iskustva, ukusno je, ali nije neka fora…

Penjalište za preporuku… nadamo se da će biti zainteresiranih za eventualni ciljani izlet na dan – dva u malo većem broju. Više fotografija ovdje.

Pozdravljaju vas Martina, Tanja, Vilim i Siniša!

Karin by Marko Šeler

karin_crop

Karin? Šta reci – relativno teško penjalište, sektor Cassin gdje smo penjali ima smjer najlakše ocjene 5c, ali nažalost, jedan ružan 5c. Posebno nakon što je Pere malo i promijenio smjer blizu sidrišta, što me odmah vodi i opasnoj strani penjališta Karin. Desilo nam se da smo mogli biti u velikim problemima. Da je Hrvoje, koji je osiguravao Peru, stajao na mjestu malo dalje od stijene, moj subjektivni dojam Karina bi bio sigurno drugačiji. Naime, pri penjanju, Peri se odlomio dobar dio stijene. Od Hrvoja (pol metra max) je prošlo par komada kamenja solidne veličine (dovoljne da budu opasne po život). Imali smo  sreće što je Pere uspio gore zadržati najveći kamen, te smo nakon postavljanja na sigurno mjesto i pomicanja užeta na sigurnu poziciju za daljnje osiguravanje, zadivljeno gledali kako kamen veličine manje automobilske gume Pere baca dalje od nas i od smjera Zaključak, Karin je definitivno penjalište gdje treba paziti na kompaktnost stijene, uvijek isprobati pa se tek onda oslanjati na hvatište. I naravno uvijek koristiti kacigu.

Što se tiče mojeg dojma Karina – ostao mi je nedovršeni 6a i stvarno bi se volio vratiti tamo (već se vrte razni planovi i kombinacije u glavi). Ponajviše zbog smjerova Totem (6b) te Cochise (7a) kojeg su penjali Pere i Hrvoje. Volim prevjesne smjerove kojih na penjalištu Karin ima više nego dovoljno te mi je samo zbog toga atraktivno penjalište. Postoji i negativna strana – nedostaje dosta sidrišta. Spitovi postoje i u nekim ima bežanaca, ali ovdje se obavezno penje s paničarom na sebi kako bi po potrebi mogli obaviti i prevezivanje na sidrištu.

Marko Šeler

Durango izlet Armeško 5.7.

Dio članova SPK Durango organizirao je prošlog vikenda jednodnevni sportsko-penjački izlet u Armeško – penjalište u Sloveniji u blizini Krškog. Odredište je na svega pola sata od Zagreba. Pristup do stijene je malo zahtjevnijim šumskim putem otprilike 10 minuta. Lokacija je prekrasna, djelomično u hladu, a s nama je bila samo još manja skupina domaćih penjača. Smjerovi su zanimljivi i ima jako dobrih 4-ki s prevjesima koji su taman za pomicanje granica početnika penjača. Naravno ima i težih lijepih smjerova na biranje. Smjerovi su pospitani i imaju dobre štandove – nismo se trebali prevezivati. 

Jedna napomena – pristup i podnožje stijene je dosta strmo i sklisko pa treba voditi računa o obući. 

Od logistike, na samom penjalištu nema wc-a, vode i sl. tako da se treba opskrbiti s dovoljno tekućine. Nedaleko penjališta na glavnoj cesti nalazi se gostilna s dobrim točenim pivom i hranom. 

U svakom slučaju preporučujemo – odlično penjalište i vrlo blizu! Više možete pogledati na stranici plezanje.net.

Martina, Tanja, Vedran, Mario i Siniša

armesko (1) armesko (6) armesko (9)

Durango izlet Paklenica 28.&29.6.

SPK Durango zadnji vikend u lipnju 2014. organizirao je izlet u NP Paklenica. Penjali su se kratki sportski smjerovi. Lijepo vrijeme poslužilo je penjače. Našim ovogodišnjim tečajcima ovo je bio prvi službeni klupski izlet. Sav teški rad se isplatio, već na prvom izletu se vidi napredak u penjačkim tehnikama. Vidimo se na Kornatima!

CAM03534 CAM03537 CAM03544